уторак, 22. децембар 2009.

Indukovana anaerobna biodegradacija emulsifikovanim uljem


Izdani predstavljaju prirodno stanište za razne mikroorganizme i aktivnost te mikrobiološke zajednice se menja kako se i sredina, tj. uslovi u izdani menjaju. Kada su npr. hlorovani rastvarači u pitanju injektovanjem biljnog ulja dolazi do povećanja organskog ugljenika koji služi kao elektron donor za bakteriju dok je sam hlorovani rastvarač elektron akceptor koji vodi do sekvencijalne biodegradacije (PCE-TCE-DCE-VC-etan npr.) U praksi je pokazano da bakterije koje vrše razlaganje PCE-TCE-DCE postoje u većini izdani dok za ostali deo lanca biodegradacije bakterije nisu sveprisutne u izdani već često moraju da se ubacuju (bioagumentacija). Kompletna biodegradacija od TCE do etena dokazana je za bakteriju Dehalococcides etenogenes jer bez njenog prisustva sekvencijalna biodegradacija ide samo do DCA člana.

In situ anaerobna biodegradacija se zasniva na principu injektiranja organskog supstrata u izdan koji pospešuje rast bakterija, proizvodi anaerobne uslove i samim tim izaziva “trošenje” nitrata i drugih elektron akceptora. Pored nitrata, biodegradaciji u anaerobnim uslovima podložni su i hlorovani eteni, etani, perhlorat, TNT, RDX, radionukleidi i kisele rudničke vode.

U trenutnim istraživanjima emulsifikovana biljna ulja pokazuju najviše potencijala za jednostavno i ekonomično izazivanje anaerobnih uslova u izdanima u kojima dolazi do biodegradacije gore pomenutih jedinjenja. US Department of Agriculture (Odsek za poljoprivredu) održava listu GRAS (Generally Recognized as Safe - generalno priznate kao sigurne) u kojoj se nalaze materijali odobreni za direktnu ugradnju u hranu. Ova lista uključuje različite masti i ulja kao i biljna ulja.

Biljna ulja se intenzivno mešaju sa vodom i formiraju emulziju koja se sastoji od malih kapljica (oko 1 µm, red veličine bakterija). Nakon injektiranja, emulzija se zadržava u poroznoj sredini i formira bioreaktivnu zonu bogatu organskim ugljovodonikom. Kretanjem podzemne vode kroz ovu zonu pospešuje se biodegradacija jer biljno ulje tokom vremena otpušta izvor ugljenika za bakterije. Ova zona je stacionarna i traje nekoliko godina nakon jednog injektovanja. U suštini sva biljna (jestiva) ulja se fermentišu u vodonik i acetat usled dejstva mikroorganizama i kada se bira biljno ulje primarni faktor koji treba uzeti u obzir je cena, dostupnost, viskozitet i tačka topljenja. Sojino ulje ima nisku cenu i lako je dostupno tako da se najčešće koristi za biodenitrifikaciju.

петак, 18. децембар 2009.

уторак, 15. децембар 2009.

SOLINST Simpozium 2009


SOLINST Simpozium 2009 se upravo završio. Na linku http://www.solinst.com/Symposium/ možete pročitati zaključke.

понедељак, 14. децембар 2009.

Veštačko prihranjivanje izdani (4) - SAT sistemi (2)


Hidraulički kapacitet i evaporacija

Zbog kolimiranja dna basena potrebno je povremeno sušiti infiltracioni basen a u cilju povratka infiltracionog kapaciteta na inicijalni. Periodi dok je basen pod vodom i kad je suv kreću se 8 časova suv - 16 časova pod vodom pa do 2 nedelje suv - 2 nedelje pod vodom. Iz ovoga proizilazi da je potrebno uvek imati više basena jer će neki biti suvi a neki pod vodom. Generalno, infiltracioni kapacitet varira od 15 m/god. do 100m/god. i zavisi od vrste zemljišta, klime, kvaliteta tretirane vode koja se upušta u basen i frekfencije čišćenja basena. Evaporacioni gubici sa površine vode su oko 1 do 2 metra godišnje što nije mnogo u odnosu na infiltracioni kapacitet. Ako SAT sistem ima infiltracioni kapacitet od 50 m/god. i evaporaciju od 1.5 metara-godišnje može doći do povećanja od 3% rastvorenih soli u tretiranoj vodi koja se upušta u podzemlje.

Upravljanje infiltracionim basenima

Ukoliko na terenu postoji slabopropusni sloj treba ga ukloniti i dno infiltracionih basena treba postaviti u bolje propusnom sloju. Kao što je već napomenuto dubina vode u infiltracionim basenima treba da je maksimalno do 50 cm jer se time smanjuje vreme stajanja vode u basenima i daje se manje vremena algama da se razvijaju. Suspendovane alge mogu da kolmiraju dno basena a takodje u procesu fotosinteze alge odstranjuju CO2 što dovodi do povećanja pH na 9 ili 10 vrednost čime se prouzrokuje taloženje CaCO3. Ovim kolmiranjem se dodatno smanjuje infiltracioni kapacitet basena.

Generalno, tokom nalivanja basena suspendovana materija i organska materija se akumuliraju na dnu basena prouzrokujući stvaranje kolmirajućeg sloja. Sušenjem basena ovaj sloj puca a organska materija se raspada tako da se kapacitet posle određenog vremena vraća na početni. Kada se nalivanje nastavi dolazi opet do formiranja kolmirajućeg soja i basen mora ponovo da se suši. U zavisnosti od količine materijala koji se kolmira potrebno je i povremeno preoravanje infiltracionog basena a ponekad je potrebno i u potpunosti odstraniti prvih 10 do 20 cm sloja u infiltracionom basenu.

Kada se naliva dobro prečišćen efluent otpadne vode periodi nalivanja i sušenja mogu biti 2 nedelje svaki i preoravanje dna basena može da se uradi svake 2 godine. Kad je voda kojom se napaja infitracioni basen sa većom koncentracijom suspendovanih čestica raspored može da padne i na dvodnevno nalivanje i 8 dana sušenja a dno basena treba da se preorava za svako sušenje dna basena. Najbolji način određivanja vlaženja, sušenja i čišćenja basena je probom na pilot testu.

Glavni uzrok kolmiranju infiltracionog basena su suspendovane čestice tako da se one moraju odstraniti u procesu pred tretmana efluenta iz fabrike za otpadne vode, tj. pre nego što se efluent upusti u podzemlje.

Pasivno uzorkovanje podzemne vode - Snap Sampler


Pasivno uzorkovanje postaje sve popularnije u SAD a Snap Sampler je najčešće korišten pasivni uzorkivač. Osnovna pretpostavka kod pasivnog uzorkovanja je da je voda koja se nalazi u zoni filtra reprezentativna za izdan za razliku od one koja se nalazi u zoni obložne kolone.

Web sajt www.SnapSampler.com predstavlja izvrstan sajt o ovom pasivnom uzorkivaču a ujedno i o pasivnom uzorkovanju uopste. Na web sajtu postoje i brojna dokumenta i upoređenja Snap Samplera i drugih vrsta uzorkivača.

Pasivno uzorkovanje je znatno jednostavniji i jeftiniji način uzorkovanja podzemne vode iz pijezometara i bunara. Nema crpenja vode iz pijezometra već se u pijezometar, u zoni filtra, spusta uzorkivac i uzima uzorak. U dugotrajnim osmatranjima kvaliteta podzemne vode ovaj nacin uzorkovanja je znatno jeftiniji jer nema crpenja i otpadne vode.

Za sve dodatne informacije o pasivnom uzorkovanju i Snap Sampleru možete mi se obratiti na moju email adresu advancedgwt@gmail.com

петак, 11. децембар 2009.

Oprema za "low flow" uzorkovanje podzemne vode


Posetite web stranu ispod i pogledajte novu opremu za low flow uzorkovanje, kontroler i kompresor u jednoj kutiji

http://www.qedenv.com/Products/Groundwater_Sampling/Drawdown_Controller_and_12_VDC_Compressor_for_Low-Flow_Sampling_|_Overview/

Takodje posetite web sajt kanadske kompanije SOLINST na http://www.solinst.com/ Ima puno opreme za istrazivanje podzemnih voda.

среда, 9. децембар 2009.

Pretrazivanje sadrzaja novih knjiga


I pored toga sto su dobre knjige skupe (oko 100 US$) potrebno je s vremena na vreme obogatiti kucnu (ili na poslu) biblioteku. U zadnje vreme stampa se sve vise knjiga tako da je tesko odabrati tacno ono sto trazimo. Medjutim, postoji resenje; na web sajtu www.amazon.com, koji ima sve knjige koje vam mogu pasti na pamet, mogu se pretrazivati sadrzaji knjiga. Kao drugi korak savetujem odlazak na zaista fenomenalni sajt za knjige www.google.com/books na kome se pored sadrzaja mogu prelistavati delovi knjiga i tako dobiti potpuni uvid u ono sto je napisano u knjizi.

понедељак, 7. децембар 2009.

Vestacko prihranjivanje izdani (3) – SAT sistemi


Principi SAT sistema

SAT je skracenica od “soil aquifer treatment” cime se oznacava vestacko prihranjivanje delimicno tretirane otpadne vode i njeno dodatno preciscavanje u vadoznoj zoni (soil) i izdani (aquifer). Vadozna zona sluzi kao prirodni filter i prilikom prolaska delimicno tretirane otpadne vode dolazi do dodatnog preciscavanja i to suspendovane materije, materije koje podleze biodegradaciji, bakterija i virusa. Nakon sto voda prodje vadoznu zonu prolazi jos neku razdaljinu kroz izdan nakon cega se prikuplja obicno bunarima. Time se voda dodatno preciscava (redukcija fosfata, azota, adsorpcija sinteticke organske materije).

Na slici koja je preuzeta od Bouwer-a (1987) prikazuju se razliciti SAT sistemi. Najednostavniji sistem je kada se efluentom iz fabrike za preciscavanje otpadne vode prihranjuje izdan na visoj koti i kada efluent dodje do povrsine podzemne vode gravitaciono se spusta na nizu tacku gde se drenira u neku povrsinsku vodu, reku ili jezero (A). Na ovaj nacin efluent se preciscava i time se stiti reka ili jezero od zagadjenja koje bi bilo znatno vece da se efluent direktno izliva u povrsinsku vodu. Umesto reke efluent moze da se skuplja i drenazom (B).

Kada se podzemna voda nalazi dublje potrebno je instalirati crpne bunare i postoje dve bazicne seme: prva (C) infiltracioni baseni su locirani u dva reda a bunari su locirani izmedju njih na pola puta i druga (D) u kojoj su infiltracioni baseni locirani u sredini a okolo njih se nalaze crpni bunari. Za sistem C je karakteristicno da se crpi sav efluent koji se infiltrira dok za sistem D deo vode dolazi i iz zaledja bunara. I pored toga sto SAT sistemi znacajno preciscavaju efluent taj kvalitet ipak nije kao kvalitet prirodne podzemne vode tako da se SAT sistemi projektuju da budu izolovani tj. da se sa infiltracionom vodom ne obogacuje prirodna izdan.

Nakon prolaska efluenta kroz vadoznu zonu vreme putovanja kroz izdan do bunara mora da bude dovoljno dugo da bi doslo do znacajne promene kvaliteta vode. Kao pravilo moze da se uzme razdaljina od oko 100 metara izmedju bunara i basena ili vreme trajanja kretanja cestice vode od basena do bunara od oko 30 dana. Ove vrednosti zavise od od kvaliteta efluenta, vrste zemljista u vadoznoj zoni i izdani, dubine do podzemne vode i zeljenog kvaliteta preciscene vode.

Infiltracioni baseni u SAT sistemima treba da budu locirani u zoni gde je hidraulicka provodljivost dobra i ova karakteristika je pozeljna kad je velika kolicina efluenta u pitanju, kada treba da se izbegne veliko zauzimanje povrsine zemlje sa infiltracionim basenima kao i kada su pozeljni mali gubici na evaporaciju. Sa druge strane zemljiste treba da bude sitnozrno da bi se obezbedila dobra filtracija i poboljsanje kvaliteta efluenta. Peskovi su materijal koji su najblizi ovim zeljenim osobinama zemljista. Takodje, ispod sloja vadozne zone treba da se nalazi zona u kojoj je sredina krupnozrnija jer se na taj nacin sprecava formiranje kolmatacije na vecim dubinama sto je veoma tesko naknadno ocistiti.

Vadozna zona ne treba da sadrzi slojeve gline ili drugog sitnozrnog materijala koji bi sprecavao infiltraciju efluenta a izdan mora da bude dovoljno hidraulicki provodljiva da ne bi dolazilo do nagomilavanja vode i usporavanja infiltracije iz basena.

недеља, 6. децембар 2009.

четвртак, 3. децембар 2009.

Vestacko prihranjivanje izdani (2)


Efekti dubine vode u infiltracionom basenu na infiltracione brzine

Dugo vremena je vladalo misljenje da ce se povecavanjem dubine vode u infiltracionom basenu povecavati infiltraciona brzina. Medjutim, upravo je obrnuto. Sa povecanjem dubine vode u basenu dolazi do kompresije kolmirajucih naslaga koje postaju manje propusne i samim tim dodatno redukuju infiltracionu brzinu. Takodje, sa povecanjem dubine u basenu vreme za koje kapljica vode iz basena prodje kroz dno basena se povecava usled cega se alge koje se nalaze u basenu pod uticajem sunca i prirodne svetlosti pojacano razmnozavaju. Ovim se povecavaju kolmirajuce naslage koje nastaju usled dejstva algi (povecava se pH usled koriscenja CO2 za fotosintezu) tj. vrsi se talozenje CaCO3. Iz ovih razloga i kao i zbog lakseg susenja infiltracionih basena preferira se dubina vode u infiltracionom basenu od 0.5m ili cak manje.


Efekti vestacke infiltracije na nivoe podzemnih voda

Ukoliko vestacka infiltracija prouzrokuje nagomilavanje podzemne vode u zoni basena moze doci do redukovanja infiltracione brzine. Imajuci u vidu da je visina kapilarnog dizanja oko 30 cm za srednjezrne peskove (vise za finozrne a manje za krupnozrne) konzervativan zakljucak je da sve dok je slobodni nivo podzemne vode 1m ispod dna infiltracionog basena, infiltracione brzine nece biti pod uticajem visine nivoa podzemne vode. Ako se nivo podzemne vode priblizi dnu basena kapilarno dizanje ce redukovati infiltracionu brzinu i sa porastom nivoa podzemne vode strujanje podzemne vode postaje sve vise bocno. Najbolji nacin da se predvidi nagomilavanje podzemne vode ispod infiltracionog basena je koriscenjem matematickih modela za proracun

среда, 2. децембар 2009.

Vestacko prihranjivanje izdani (1)


Sistemi za vestacko prihranjivanje su inzenjerski sistemi u kojima se povrsinska voda koristi kao dopuna podzemnoj vodi i time se povecava kapacitet izvorista. Pored ove namene, povecanje kapaciteta izvorista, sistemi za vestacko prihranjivanje se koriste za redukciju intruzija slane vode i sleganja terena kao i za poboljsavanje kvaliteta vode kojom se prihranjuje izdan (poreklo vode je iz fabrike za preciscavanje otpadne vode, ime za ovaj sistem je SAT- “soil aquifer treatment”)

Za razliku od vestackog prihranjivanja prirodno prihranjivanje izdani od padavina na prirodan nacin dopunjuje rezerve podzemne vode i ono iznosi od 30-50% od padavina u regionima sa humidnom klimom, 10-20 % u Mediteranskom tipu klime i 0-2 % u aridnim predelima. Takodje postoji i indukovano prihranjivanje koje dolazi do izrazaja kada su bunari locirani blizu reke i delimicno se hrane recnom vodom.

Vestacko prihranjivanje dobija sve vise na znacaju jer tradicionalni nacin uskladistenja vode, formiranjem akumulacija pregradjivanjem, ima dosta nedostataka; gubici na evaporaciju, akumulacija sedimenata, nepovljni uticaj na covekovu okolinu. Takodje, lokacije za formiranje akumulacionih jezera su sve redja.

Vestacko prihranjivanje se radi preko povrsinskih sistema, basena, kroz bunare u vadoznoj zoni i injekcionim bunarima kada je dubina do izdani veca.

Infiltracija vode iz povrsinskih basena

Povrsinski sistemi vestackog prihranjivanja nastaju formiranjem basena za prihranjivanje i zahtevaju da vadozna zona bude hidraulcki provodljiva a povlatni slabopropusni sloj se skida da bi dno basena bilo u dobro provodljivim sedimentima tj. u sedimentima sa visokim vrednostima koeficijenta filtracije. Takodje, koeficijent filtracije izdani mora da ima takve vrednosti da omoguci lateralno strujanje vode od povrsinskih basena da ne bi dolazilo do nagomilavanja vode ispod basena i smanjenje infiltracione brzine.

Za pocetak projektovanja ovakvih sistema mape tipova zemljista i hidrogeoloski izvestaji se koriste za odabir povoljnih lokacija za povrsinske basene. Kada se nadju te lokacije rade se infiltracioni opiti da bi se utvrdila infiltraciona brzina iz projektovanih basena. Za ove opite koriste se razliciti uredjaji kao sto su infiltrometri i Guelph permametar. Pozeljno je napraviti pilot test i to sa jednim manjim basenom (dimenzija 30x 30 metara npr.) i uporediti dobijene vrednosti sa infiltrometrima.

Jedan od glavnih problema kod infiltracionih sistema je stvaranje slabopropusnih naslaga na dnu basena. Te naslage redukuju infitracioni kapacitet basena a mogu ih prouzrokovati razni procesi; fizicki, hemijski i bioloski. Fizicki procesi koji uzrokuju stvaranje slabopropusnih naslaga ukljucuju akumulaciju neorganskih i organskih cestica, suspendovane cestice gline i prasine kao i alge. Bioloski procesi, usled akumulacije bakterija i algi dovode do stvaranja biofilma i zacepljenja pornih otvora u sredini kroz koju struji voda iz basena. Hemijski procesi ukljucuju talozenje CaCO3, gipsa, fosfata i drugih jedinjenja usled promene pH i rastvorenog CO2. Debljina naslaga moze biti od nekoliko mm ili manje (za biofilm) do nekoliko cantimetara i decimetara za deblje naslage. Takodje infiltraciona brzina se menja sa promenom temperature, usled promene viskoziteta infiltracione brzine zimi mogu da budu duplo manje od onih leti.

Iz prethodno pomenutih razloga javlja se potreba za redovnim susenjem povrsinskih basena i povremenim ciscenjem dna da bi se odrzao pocetni kapacitet infiltracije. Iz ovoga proizilazi da se ukupne infiltracione brzine najpreciznije odredjuju kada se u obzir uzmu i ovi periodi susenja a ne da se samo racuna period kada baseni rade sa najvecim kapacitetom.

Linkovi za podzemne vode

Veliki broj linkova iz oblasti podzemnih voda mozete naci na adresi naseg sajta http://www.advancegwt.com/Sr/Links.html

Sakupljanjem velikog broja linkova nadam se da cu ubrzati kolegama pretrazivanje Interneta i nalazenje potrebnih informacija u svakodnevnom radu. Sretno surfovanje!